Sedam godina od smrti Saje Sikire

SVAKO IMA NEKOGA KOGA VIŠE NEMA

Danas (četvrtak 25.april 2013.godine) navršilo se punih sedam godina otkako nas je zauvijek napustio jedan od velikih bosanskohercegovačkih sevdalija.Toga dana u jutarnjim satima,u Matuzićima u jednom iznajmljenom sobičku gdje je boravio, prestalo je kucati plemenito srce Muhameda Hasičića, nama poznatijeg kao SAJE SIKIRE. Da mu je za života neko pričao koliko bi falio ljudima u današnjim turbulentnim vremenima ni sam Sikira ne bi vjerovao... Hvala bogu kada postoji tehnika ili u muzičkom žargonu kazano nosači zvuka na kojima je ostalo Sajino stvaralaštvo, draga pjesma, prije svega sevdalinka i muzika satkana iz njegove harmonike 'Dalape', pa se ljubitelji Sajine pjesme i svirke mogu podsjetiti na našeg Sikiru. Sikira je živio boemski, imao je narodnjački život i bosansku dušu. Nedostaje svakim danom sve više i više... Evo, sedam je godina... Zar je moguće? Ama, moguće je, jer vrijeme leti... Kažu da zaborav prođe s vremenom. Dragi Sikira, tvoji poštovaoci, tvoje komšije, prijatelji, tvoje Dobojlije sa kojima si noći pretvarao u dane, uz pjesmu i svirku,često i na veresiju,nisu te zaboravile. Svi mi znamo da je sa Sajom-Sikirom otišao dio nas...Životna sudbina je neumoljiva. Godinu iza Sikirine smrti,dunjaluk je napustio još jedan Safet, Safet Isović, a u januaru 2010.godine i maestro Omer Pobrić koji će godinu prije smrti doći u Miljkovac sa kolegama, članovima Instituta sevdaha, na trogodišnjicu Sikirine smrti, proučiti fatihu nad mezarom Saje Sikire i njegove rahmetli Sabihe koja je umrla šest mjeseci nakon smrti njenog Safeta. Sve je to poslije začinjeno lijepim koncertom sevdalinki u Domu kulture u Matuzićima gdje su prisutni imali prilikuz da vide i dokumentarni film o Safetu-Sikiri rađen u produkciji Instituta sevdaha. Sajo-Sikira je dijete Dobojske čaršije. Poznavao je i učio od vrsnih dobojskih muzičara. Često bi govorio o violinisti Stanku Stankoviću, poznatijem kao 'Stanko RUPA'. Za Stanka 'RUPU' su se pričale legende, u ostalom kao i danas za Sikiru što se pričaju i propovjedaju. Kažu, da je Rupa bio virtuoz i da je svirao na Bečkom dvoru kao solista filharmonijskog orkestra, i da se zbog tamo neke nesretne ljubavi propio poput mnogih, u ljubavi 'ostavljenih' umjetnika. Posljednje dane života Stanko Rupa je proživio kao beskućnik, svirajući po ulicama Doboja, da bi zaradio za koru hljeba i čokanjčić rakije. Kažu, da su ga jedno jutro našli mrtvog na klupi u parku, sa violinom u zagrljaju.
Ipak,ime jednog od najistaknutijih nekadašnjih dobojskih harmonikaša Sejfudina Šarića kod rahmetli Saje Sikire je bilo uvijek na prvom mjestu. Valjda zato što je Sikira danima bio uz Sejfu gledajući ga kako prebire dugmetaru i što ga je Sejfo naučio prvim muzičkim koracima.
Veliki bi bio spisak Dobojskih muzičara kojih, na žalost nema više među živima ili koji su debelo u poodmaklim godinama,ili su se rasuli po cijelome svijetu. Svi su oni dio jednog grada,dio jednog podneblja zemlje Bosne. Zadužili su nas da ih se ,ako ništa drugo bar ovakvim povodom prisjetimo. Sa njima,da su živi ili da su ovdje,ovamo daleko sigurno bi bilo sve jednostavnije...Fale nam,što jest',jest'.

Miralem BEGIĆ

Doboj Jug

TOPLI NOVEMBAR IZMAMIO ZMIJE VANI

Ni najstariji mještani Doboj Juga ne pamte da su viđali zmije u novembru mjesecu.To se dogodilo u nedjelju u Matuzićima kojom prilikom su djeca u dvorištu kuće Safide Skulić na zidu betonskog kanala ugledali rep od zmije .Nakon više pokušaja da je savladaju,nekako su je uspjeli izvući vani i ubiti.Najspretniji je bio komšija Amir Aličić koji je mašama uspio izvući zmiju iz betonske šupljine. Zmija je bila duga više od jednog metra. Pretpostavlja se da je ovaj gmizavac došao kroz propusni dio betonskog kanala. Kako je poslijepodnevni dio dana u nedjelju bio nešto topliji,zmija je potražila malo topline na betonu. li se radi o otrovnoj zmiji ili ne,nije poznato. Svakom slučaju mještani se boje da im zmije iz kanala ne uđu u kuće.

Prilog našeg LUTAJUĆEG REPORTERA!

PREDAH UZ MINSKO POLJE!

Sa dolaskom proljeća neko nas je (zaista neznam tko!) počastio divnim poklonom: novim prelijepim parkovskim klupama za predah i odmor. Pravo da Vam kažem naši mještani su se obradovali ovome, bilo je zaista vrijeme da se ovakvo nešto i dogodi, jer umorni šetači malo će zastati i predahnuti, putnici koji koriste lokalne autobuske linije lakše će dočekati svoj prevoz, ljubitelji prirode uživati na toplom proljetnom suncu ...Ali jedna zamjerka ipak postoji (tko bi nam ugodio!!?). Naime u neposrednoj blizini mosta na r. Bosni, koji spaja Mraviće i Ševarlije, jedna čudna stvar: Ove divne klupe postavljene su uz samo MINSKO POLJE. Drage moje nane i deke, naravno i svi ostali, ako ste sa sobom poveli svoje unučiće ili djecu u šetnju, budite oprezni: Nemojte da Vas ovo toplo proljetno sunce prevari pa vas sanak na klupi uhvati. O tome oni koji su ove klupe postavili izgleda nisu razmišljali. Ne prigovaramo im. Ali se bojimo.

GRAĐANI DOBOJ JUGA POMOGLI BOLESNOJ
DJEVOJČICI SUMEJI KARAHMET

Saznavši za teško oboljelu dvanaestogodišnju djevojčicu iz Jelaha Sumeju Karahmet koja ima teško oboljenje jetre, te da joj je prijeko neophodna transplantacija koja se radi vani i koja košta puno, građani Doboj Juga su se, zajedno sa brojnim humanim ljudima naše zemlje, solidarisali i pomogli. Osim brojnih pojedinaca i kolektiva, ovoj humanoj akciji priključilo se i kulturno - umjetničko društvo 'Đerdan' Doboj Jug koje je u nedjelju održalo humanitarni koncert za pomoć Sumeji.
U prepunoj Sali Doma kulture u Matuzićima nastupile su dvije folklorne sekcije ovog društva, dok su u solističkim nastupima građane Doboj Juga zabavljali amateri pjevači narodnih pjesama.
Prema posljednjim informacijama za liječenje Sumeje Karahmet je sakupljeno od potrebnih dvjesta hiljada Eura pola, tako da je ona otputovala iz Jelaha na kliniku u Regenzburg u Njemačkoj gdje čeka dalje tretmane.
Sumeji se može pomoći i putem telefona pozivom na broj: 090 291-004 kojom prilikom se automatski za njeno liječenje doniraju 2,00 marke.

USPJEŠNO ODRŽANA ZAJEDNIČKA VJEŽBA

Evakuacija četiristotine učenika OŠ '21 mart' Matuzići nakon dojave požara u fiskulturnoj dvorani, simuliranje saobraćajne nezgode u kojoj je teško povrijeđen jedan i lakše tri pješaka, pokušaj bjegstva vinovnika saobraćajke sa lica mjesta, njegovo hapšenje od strane građana i policije, epileptički napad kod jednog učenika i zahvatanje panika kod grupe učenika, gašenje vatre u zapaljenoj i zadimljenoj prostoriji upotrebom 'dreger' aparata i aluminiziranog odijela, gašenje požara uz upotrebu vatrogasnih aparata 'S' izvedbe, aparata sa CO2, spašavanje
unesrećenog sa visine i demonstracija rada sa auto-ljestvama, samo su dio zajedničke vježbe koja je održana u Doboj Jugu u srijedu povodom akcije 'oktobar-mjesec zaštite od požara'.
Ovu zajedničku vježbu uz upotrebu profesionalnih tehničkih sredstava, opreme i vozila koordinirano su izvodili pripadnici PVJ Tešanj, Policijske stanice Doboj Jug, medicinsko osoblje JZU 'Poliklinika' Crveni križ Tešanj i Doboj Jug, te ova Općina.
Vježbom je komandovao jedan od starješina PVJ Tešanj Dževad Salihbašić.
On je kazao da je ova vježba samo dio mogućih stvarnih situacija, tako da se nije gledalo na vremenske neprilike, jer je svo vrijeme vježbe padala kiša.
Nakon vježbe, brojni posmatrači, građani i učenici su svim akterima dali dugotrajne aplauze.

SVE SE KONTROLIŠE

Ovih dana učesnici u saobraćaju na lokalnim putevima kroz Doboj Jug mogu se suočiti sa pojačanom kontrolom saobraćaja.
Pripadnici Policijske stanice Doboj Jug u ovoj aktivnosti pojačani su sa školskom patrolom.Radi se o maloj,ali velikoj i još(ne)reformisanoj policiji koja po redu sve kontroliše,bez obzira ko je sve učesnik u saobraćaju. Zapazili smo lijep pristup prema vozačima,uz primjenu svih etičkih principa policije.
Naša kamera je zabilježila mališane Džejlanu Sprečo i Huremović Majida,učenike IV razreda OŠ '21 mart' Matuzići koji su zajedno sa starijim vršnjacima zaustavili i vozilo za čijim upravljačem je bio dr.Muhamed Šarkić. Sve je proteklo po pravilima. Vozač i vozilo su bili ispravni, a u njihovim bilježnicama na evidenciji je upisana još jedna kontrola. Dr.Šarkić se sa osmjehom zahvalio kontroli i nastavio put.

priredio:mbegic

POGLED NA DOBOJ JUG IZ SATELITA

Predpostavljamo da veći dio naših posjetitelja nije imao priliku putem GOOGLE EARTH programa vidjeti kako naš kraj izgleda kada ga gledaju "oči satelita". Zahvaljujući našem mještaninu Toxic-u (pod tim nadimkom aktivan je u u našem Forumu), dobili smo nekoliko fotografija Doboj Juga i bliže okoline, koje su snimljene sa satelita, po nama stare su najmanje 2-3 god. Objavljujemo samo jednu, a za ostale Vam dajemo linkove, kako bi ih sami otvorili Ili prosto: desni klik, "save target as", i prenesite sliku na svoj računar. Ovo iz razloga da ne opteretimo ovu stranicu, znate i sami da je učitavanje putem DIAL UP- a sporo... Prosječna veličina slikovne datoteke je oko 70kB)

Na gornjoj slici prepoznati ćete, na desnoj strani, grad Doboj. Na lijevoj strani slike su Karuše, koje su smještene uz ušću rijeke Usore u Bosnu. Tu se sastaju i magistralni putevi M-17 i M-4. U rašljama koje čine rijeke i putevi je veći dio teritorije općine Doboj - Jug.

Kliknite na jedan od niže navedenih linkova ako želite vidjeti ili preuzeti druge satelitske slike:

1. Brezik
2. Doboj putevi
3. Džamija
4. Ganjgo pumpa
5. Karuše
6. Matuzići i Mravići
7. Matuzići i Mravići
8. Mezarluci u Matuzićima
9. Mravići
10. Dallas i Luna
11. Društveni dom Mravići
12. Matuzići Drum
13. Novo naselje Matuzići
14. Pošta
15. Raskrsnica Matuzići
16. Rifacitore

Na blagom uzvišenju u zaseoku Bukovac u povratničkoj prigradskoj mjesnoj zajednici Miljkovac, odakle puca pogled na središnji dio sela i sam grad Doboj, nalazi se kuća u kojoj, osim ugasle jedne harmonike, niko ne stanuje. Poznavaoce njenog vlasnika sa sjetom spopadnu sjećanja na rahmetli Muhameda Hasičića - poznatijeg kao Sajo Sikira, koji je šezdesetak godina neumorno svoje noći pretvarao u dane, svirajući i pjevajući za dušu zaljubljenika muzike, prije svega sevdaha i svih drugih koji su utjehu života i njegov smisao nalazili u pjesmi i veselju, tokom rata posebno. Svirajući borcima ARBiH 1994. godine na Tešanjci ispred restorana ,Topola' i sam je ranjen.
Harmonika je utihla 24. aprila prošle godine. Na dženazi rahmetli Saje-Sikire i njegovom posljednjem ispraćaju u vječno počivalište njena ćutnja je okupila brojne komšije, rodbinu i posebno prijatelje sa estrade koji su se poklonili sjeni plemenitom čovjeku koji će po pjesmi i svirci ostati među kolegama dugo upamćen, posebno zbog činjenice što je bio slijep i samouk i što je kao takav dogurao do velikih festivala ('Baščaršijske noći', pjevao i svirao u filmu 'Gori vatra', bio aktivni član 'Instituta sevdaha Omera Pobrića' itd).
Nešto više od četiri mjeseca nakon njegove smrti, umire i njegova supruga Sabiha.
Ovi supružnici, pošto nisu imali nasljednika za života su se dogovorili da će zaostavštinu iza njih naslijediti šira familija onog ko zadnji ostane.
Kako je rahmetli Safet umro u aprilu a Sabiha u septembru, kuća, bašta i ostala njihova imovina, pa i harmonika pripala je Sabihinoj familiji.
Kako je kod muslimana običaj da se nadgobni spomenici (nišani) ne stavljaju bar dok ne prođe šest mjeseci od smrti rahmetlije, početkom marta Sabihin brat Ramiz Aličić iz obližnjeg sela Plane (Makljenovac) je razmišljao da proda harmoniku i da od tog novca naruči nadgrobne nišane za sestru i zeta.
Saznavši za ovo, Safetov prijatelj Omer Pobrić je odaslao poruku. Institut sevdaha će se pobrinuti da se postave nadgrobni nišani nad mezarima Safeta i Sabihe Hasičić a kao trajna uspomenu na prijatelja Muhameda Hasičića - Saju Sikiru, dobojskog sevdah boema, vitrine Instituta sevdaha ukrašavaće njegova harmonika koja mu je bila najdraža životna saputnica do posljednjeg dana.
I baš tako,u nedjelju na mezaristanima Miljkovca rodbina je nad kaburima Safeta i Sabihe Hasičić postavila nadgrobne nišane.Sa žaljenjem što nije mogao prisustvovati ovom činu, a zbog obaveza u Španiji, Omer Pobrić je obećao doći u Miljkovac i svom prijatelju Saji i njegovoj supruzi proučiti fatihu, jer kaže da ga često sanja. Legende nikada ne umiru, poručio je Pobrić.

(Tekst i foto Miralem Begić)