Prisustvo ljudi na ovim prostorima seže i u prahistorijsko doba, ali značajnih arheoloških iskopina nema. 

Najstariji historijski dokazi dolaze iz perioda Rimske imperije, a to su dijelovi rimskih kovanica i nadgrobni spomenik na uzvišenju Vila. 

Iz doba srednjovjekovne Bosne gotovo i nema spomenika. 

Na širem prostoru u okolini Doboj Juga posljednji stećak u mahali Bedaci (naseljeLepenica) izdrobljen je 1930-ih godina i iskorišten za gradnju. Prema narodnoj predaji, naselje Matuzići dobili su ime po Matuzima koji su krajem 15. stoljeća došli na ove prostore iz Crne Gore.

Pod austro-ugarskom upravom i za vremena kraljevine Jugoslavije, prostor Doboj Juga je pripadao srezu Tešanj, a od 1952. godine dodijeljen je srezu Doboj. U vrijeme austrougarske vladavine, na lokalitetu ušća rijeke Usore u rijeku Bosnu počela je eksploatacija kamena. Za potrebe prijevoza tog kamena, ali i potrebe prijevoza sirovina (prvenstveno drveta) i prijevoza ljudi, izgrađena je uskotračna šumska željeznička pruga Doboj – Teslić, koja je prolazila kroz naselje Matuzići. Popularni voz "Ćiro" bio je jedino sredstvo saobraćanja sve do 1967. godine, kada je prestao s upotrebom, jer je izgrađen magistralni put Doboj – Teslić..

U vrijeme SFRJ, tačnije od 1976. do 1979. godine mještani Matuzića izdvajali su trogodišnji samodoprinos (u visini 10% iz ličnih dohodaka i 20% iz katastarskog prihoda), kako bi se prikupila sredstva za izgradnju vodovoda. Upravo 1979. godine zahvaljujući samodoprinosu, završena je izgradnja vodovoda, a za 9 mjeseci je izgrađen Dom kulture Matuzići, koji je prerastao u multifunkcijski objekat u kome su se pored kino-sale i biblioteke nalazile ambulanta, soba za ljekare i samoposluga. 

Samodoprinos je nastavljen i nakon izgradnje Doma kulture, pa je instalirana i telefonska centrala kapaciteta 1000 priključaka.

U novijm periodu nakon 2000.godine pristupilo se aktivno obnovi privrednih objekata kao i izgradnji infrastrukture i poboljšanju životnog standarda.