Doboj Jug,Velika Sala Doma kulture,25.11.2016...
Referat Općinskog načelnika Mirnesa Tukića
DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE-
25.NOVEMBAR
Dame i gospodo,cjenjeni sugrađani,dragi gosti,
U savremenoj državno-pravnoj historiji Bosne i Hercegovine, 25. Novembar obilježava se kao Dan Bosanske državnosti.
Toga dana je 1943. godine u Mrkonjić-gradu (Varcar Vakuf), na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a obnovljena državnost Bosne i
Hercegovine. Četiri dana kasnije, 29. novembra, u Jajcu, na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja
Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je voljom njenih političkih predstavnika ušla u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije,
kao jedna od šest njenih federalnih jedinica.
Taj historijski događaj,da je 25. novembar 1943. godine Bosna obnovila svoju državnost koju je izgubila 1463. godine padom
pod upravu Osmanske carevine, nije bio dovoljno istican, niti izučavan u procesu edukacije novih generacija Bosanacai
Hercegovaca, naročito u udžbenicima, a posebno u oblicima i sadržajima obilježavanja ovog datuma, čiji je značaj izrastao u
još većoj mjeri u ovovremenoj borbi za očuvanje državnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine.Bojim se da će novija povjest
u današnjem složenom bosanskohercegovačkom Deytonskom sistemu koja se nedovoljno ističe,pogotovo u udžbenicima period 92-95
još dugo vremena doživljavati osporavanje unutar ove zemlje u kojoj ova povjest,na žalost ima tri istina,a istina je samo
jedna.
Međutim, da je bio samo 25. novembar 1943. godine, a da nije bilo historijske memorije o srednjevjekovnoj državi, možda bi
neprijatelji Bosne i Hercegovine i uspjeli ubijediti međunarodnu zajednicu da je ona svojevrsna tvorevina i da njene granice
nisu državne (političke), već administrativne, kako su stalno tvrdili.
ZAVNOBiH kao praznik proglašen je u okviru prethodne Bosne i Hercegovine tek nakon 24. godine – tačnije 1969-te godine,
odnosno u novoj državi 1995.godine.Zbog toga je naša generacija veliki dužnik naših predaka, koji su nam u svoje vrijeme
sačuvali bosansku zemlju. Svojim otporom srpsko-crnogorskom agresoru i hrvatskim uzurpatorima, naša generacija ostala je na
nivou slavne tradicije Bosne,Bosanaca i Hercegovaca na ovim prostorima. Otuda obilježavanje 25. novembra kao Dana državnosti
Bosne i Hercegovine ima puno opravdanje i značaj.
Radi podsjećanja na istorijske činjenice,bosansko-hercegovački prostor dijelila je i Kraljevina Jugoslavija. Od devet
banovina Bosna i Hercegovina se našla podijeljena medu četiri : Drinskoj, Primorskoj, Savskoj i jednoj četvrtini u Zetskoj.
S Kraljevinom Jugoslavijom zna se šta je bilo - za desetak dana pokorena je od talijanskih i njemačkih fašista. Na kraju
Hitler i Musolini i njihova tvorevina NDH s Pavelićem na čelu, zna se kako su završili.
U svenarodnom ustanku, pod geslom »Smrt fažizmu - Sloboda narodu!« digao se i narod Bosne i Hercegovine i formirao svoje
oružane jedinice, dajući velike žrtve, tako da je Bosna i Hercegovina dostigla stanovništvo(svoju populaciju) iz 1939.
godine, tek 1951. godine.
Treba istaći da je i u danima stvaranja države Bosne i Hercegovine, na zasjedanju u Mrkonjić-Gradu bilo i drugačijih
mišljenja. Bila su stanovišta koja su se čula u Zagrebu na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ da Bosna i Hercegovina bude
autonomna pokrajina. Zbog toga su Rodoljub Čolaković i Avdo Humo Titu predložili da zaključak ZAVNOBiH-a proširi i da Bosna
i Hercegovina postane šesta ravnopravna federalna jedinica, što je Tito i prihvatio.
Značaj ZAVNOBiH-a je neosporan s gledišta da je Bosna i Hercegovina konstituisana kao država ravnopravnih naroda i
građana Muslimana,Hrvata i Srba i drugih. Međutim, kad je riječ o Muslimanima, bilo je drukčije.
Iako su po brojnosti bili treći narod na prostorima eks Jugoslavije, u najvažnijem partijskom dokumentu, npr. u Programu
SKJ iz 1958. godine, uopšte se ne spominju. Na Muslimane je vršen pritisak da se "nacionalizuju". I dalje se minimizira i
ignoriše njihova društveno-politička uloga , dok se politički,kulturno i opštedruštveno zapostavljaju, što je imalo za
posljedicu da se ponovno pokrene iseljenje Muslimana u Tursku. To je imalo za posljedicu njihov veliki egzodus 1950.
Prema turskim izvorima, u tu zemlju se poslije II Svjetskog rata iselilo 190.000 Muslimana. Tek 1963. Godine, Muslimani su
priznati kao narod i da kao takvi budu uvažavani kao ravnopravni s drugima,a 1971.godine mogli su se izjašnjavati kao
Muslimani. Međutim, u praksi se to ne ostvaruje: nemaju svoje nacionalne institucije, negira se jezička tradicija,nemaju
napisanu svoju nacionalnu istoriju,olahko se diskvalifikuju muslimanski ugledni ljudi i kulturni stvaraoci.
Nakon Titove smrti (1980.)na sceni je velikosrpski hegemonizam.Bosna i Hercegovina postaje pogodno tlo i poligon za srpske
interese,što je uz pomoć federalne vojske i dovelo do agresije na BiH, koja je imala za cilj potpuno fizičko i duhovno
uništenje Muslimana putem nevidenog zločina i genocida.
Za Bosnu, jednu od najstarijih država u Evropi, ne može se reći, iako je bila porobljivana,da je ikada bila i porobljena.
Za nju vele da je "šaptom pala", možda, ali između Vatikana iPorte. Boraveći prije par godina ovdje istim povodom akademik
Muhamed Filipović,govoreći o ZAVNOBIH-u je rekao da je Bosna bila pretvrd orah za svakog osvajača.
Bosanskohercegovački prostor je za njih bio fatalan. Rim ga je osvajao više stoljeća, na njemu se raspalo Rimsko carstvo;
Turska ga je osvajala oko 150 godina, na njemu se raspalo Otomansko carstvo; Beč 40 godina vladao Bosnom i tu se raspala
Austro-Ugarska Monarhija.
O opredjeljenju bosanskohercegovačkog Muslimanskog građanskog kruga u II Svjetskom ratu, svjedoče podaci o njihovom
uključenju u režim NDH,zatim, o manjoj grupaciji koja je nastojala da se direktno veže za njemačkog okupatora,te o
marginalnoj grupi u sastavu četnika Draže Mihajlovića koji su bili svrstani u talijanske pomoćne trupe za borbu protiv
Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Istaknuti narodni heroj II NOR-a Džemil Šarac piše da su sve te struje procjenjivale da će pobijediti okupatorske sile -
neki od tih kolaboranata računali su da u slučaju ishoda rata, neće biti odbijeni od zapadnih saveznika.Njihov uticaj je
ipak slabio.Zbog ličnih i klasnih interesa, kvislinzi su najviše žrtvovali glave , interese i ugled Muslimanskog naroda.
Nasuprot ovim profašističkim strujama, među Muslimanima građanskog kruga javlja se snažan pokret demokratskih, narodnooslobodilačkih
i antifašističkih obilježja i ciljeva. Nosioci takvih opredjeljenja sudjeluju u utvrđivanju osnovnih antigenocidnih i
antifašističkih stavova u poznatim rezolucijama Muslimana 1941. i 1942. godine. Umjesto priklanjanja Zagrebačkoj i Beogradskoj
desnici, čija je strategija planirala i podjelu BiH,asimilaciju ili progon Muslimana, Muslimanski napredni građanski krugovi
orijentišu se prema progresivnim antifašističkim snagama koje se tradicionalno zalažu za socijalnu pravdu, punu ravnopravnost
i njihovu federativnu zajednicu na Jugoslovenskom i Balkanskom prostoru.U takvom opredjeljenju vidjeli su životne interese
Muslimanskog i svih drugih naših naroda.
Mnogi drugi patrioti i antifašisti zajedno s Muslimanskim komunistima u redovima Demokratske Federativne Jugoslavije,
doprinosili su opstanku Muslimana, afirmaciji njihovog nacionalnog identiteta, uspostavljanju države BiH - zajednice
ravnopravnih građana i naroda Srba, Muslimana,Hrvata i drugih, jedne od šest federalnih jedinica tadašnje zemlje i odigrali
odlučujuću ulogu da Muslimanski narod zauzme časno mjesto među subjektima naše Narodnooslobodilačke borbe.
ZAVNOBIH je 1945. godine u Sarajevu transformisan u najviši predstavnički i zakonodavni organ vlasti, u Narodnu Skupštinu
Republike Bosne i Hercegovine.
Da se ne zaboravi
Treba reći da je u periodu od avgusta 1941.godine do 15.maja 1945.godine sa područja bivše nam Opštine Doboj u Narodno-
oslobodilačkoj borbi učestvovalo 3.168 građana od kojih je u borbi poginulo 637,dok ih je 636 stradalo kao žrtve
fašističkog terora ili civilne žrtve rata.Ovo su podaci iz prve zbirke Zbornika sjećanja učesnika NOR-a i socijalističke
revolucije o događajima na Dobojskoj opštini, pod nazivom: OD USTANKA DO POBJEDE,str.68.grupe autora na čelu sa Rizom
Biserom.
Na žalost,sa područja današnje Općine Doboj Jug nemamo cjelovite ove podatke,ali imamo imena poginulih boraca NOR-a iz
Matuzića,njih devet,dok ih je u NOR-u učestvovalo trideset osam.Posljednji živući učesnik NOR-a sa ovih prostora je bio
Mujaković (Saliha)Husein koji je umro prije 3 godine.U istim zbornicima pronašli smo imena učesnikaNOR-a iz Mravića:
Sejfo Škiljo,Mujo Hopić, Redžo i Murat Krličević.
Ovo je prilika da se posjetimo palih boraca Narodnooslobodilačkog rata čija su imena bila na spomen-obilježju ispred
škole u Matuzićima koji je 1997.godine odlukom tadašnje MZ srušen.
To su:
1.Aličić(Mustafe)Ramo,rođen 1917.godine,poginuo na Putnikovom
Brdu 16.4.1945.Borac 19.Srednjobosanske brigade
2. Begić(Saliha)Mustafa,rođ.1927.godine,poginuo u decembru 1944.u
Topoli kod Laktaša,borac 14.Srednjobosanske brigade NOR-a,
3. Hodžić(Mehe)Muhamed,rođ.1927. poginuo 1.3.1945.u Čustom Brdu
kod Maglaja,takođe borac prethodne brigade,
4. Hodžić(Avde)Osman,rođ.1924.poginuo 10.4.1945.na Karauli kod
Žepča,borac iste brigade,
5. Ibrahimović(Mustafe)Meho,rođ.1925.poginuo 27.12.1944.na Ceru kod
Dervente, borac l9.Srednjobosanske brigade,
6. Krajina(Pavla)Marijan,rođ.1923.poginuo u martu 1945.kod Dervente,
obavještajac 53.Dvizije
7. Kurbašić(Hruste)Salko,rođ.1915.poginuo 17.4.1945.u Kladarima,borac
19. Srednjobosanske brigade ,
8. Salkić(Mehe)Salih,rođ.1923.poginuo 25.1.1945,poginuo u Velikoj
Kovačici- Slavonija,borac 16.Omladinske brigade»Joža Vlahović» i
9. Skula(Ibrahima)Himzo,rođen 1909.godine,poginuo 1944.godine kao
Borac 14.Srednjobosanske brigade.
----------------------------------- / / / -------------------------------------------------
ZAVNOBIH DANAS
U konteksu ovog događaja,treba istaći rečenicom-dvije na fazu razvoja naše zemlje od '92 do' 95. odnosno od '95.do danas.
U nametnutom ratu,čuvajući svoj prag i svoju zemlju pokazali smo da smo ili čudo Bosanskog otpora.Pristanak na Deytonsku
Bosnu,pod pritiskom rata,embarga na oružje da se branimo i pod pritiskom velikih sila bilo je nužno da se zaustavi pogrom
i uspostavi mir. Deytonski sporazum je zaustavio rat,ali donio labavi mir i nestabilnu državu sastavljenu od takvog sistema
koji,ili ne funkcioniše ili je dovoljan sam sebi. Procesi državnih reformi teku,činjenica - sporo,ali ovi procesi se neće
moći zaustaviti.Svjedoci smo da se ovih dana nakon oktobarskih opštih izbora vode mukotrpni razgovori oko formiranja vlasti
na općinskim nivoima.Predstoje brojni politički razgovori oko ustavnih i drugih reformi, jer zemlja treba krenuti putem
Evropskih integracija.Evropska komisija je idućegt mjeseca konačno najavila dostavljanje upitnika se setom od nekoliko
hiljada pitanja iz kojeg će se vidjeti jesmo li kredibilni za pristupanje Euroatlanskim integracijama.Kako će se sve
završiti ostaje da se vidi.Nadamo se da će se neko od naših političara u predstojećim procesima stvaranja savremene
Države BiH sjetiti nekih od odluka ZAVNOBIH-a,na što su naše političare posljednjih godina više puta upozoravali strane
diplomate.
Prema najavama,obilježavanje Dana državnosti BiH i ove godine neće biti na njenom cijelom području.To je tužno,jer narod
koji zaboravlja svoju povjest,kratkog je pamćenja.Na sceni je očita destrukcija i pokušaj razgradnje ove zemlje,što svjedoči
nepoštivanje Odluka Ustavnog Suda BiH oko referenduma u RS-u.Banjalučki režim se ponaša kao Filijala Srpske Akademije nauka
i umjetnosti,jer negiraju apsulutno sve što ima Bosansko-hercegovačku dimenziju zajedeništva.Vlada RS-a više pažnje
posvećuje obilježavanju 9.januara kao Dana ovog entiteta,nego socijalnim pitanjima života svojih građana. Za sve građane
ove zemlje koji BiH nose u srcima,tekovine ZAVNOBIH-a, AVNOJ-a,tekovine posljednjeg rata, mir i sloboda svih u BiH
trebale bi biti naša odrednica za budućnost,ma šta ko mislio,jer je to naš dug prema našoj domovini.
Ovo je mali doprinos jednom od naših najvećih datuma. Istorija Bosne nas obavezuje na to.Čuvajmo Bosnu,gradimo Bosnu,
gradimo svoju lokalnu zajednicu,mislimo na našu budućnost i buduće generacije.Gradeći sebe i svoju porodicu,bićemo dobri
čuvari i neimari aše jedine domovine - Bosne i Hercegovine.
ZAVNOBiH je,htjeli to ili ne,oni koji negiraju vlastitu povjest,kamen temeljac Bosne i Hercegovine,suverene,moderne
državnosti i model koji ukazuje kako i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i svi ostali mogu živjeti zajedno.
U to ime čestitamo Vam 25.Novembar-Dan državnosti,dan koji se mora pisati velikim slovima.
HVALA ZA PAŽNJU
Živjela Bosna i Hercegovina....
SPECIJALNO
IZVODI IZ NAJVAŽNIJIH ODLUKA ZAVNOBIH-a
* Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina;
* Slobodu vjeroispovjesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovjesti;
* Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i tiska;
* Osobnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u gospodarskom životu;
* Ravnopravnost žena sa muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i U svim oblastima društvene djelatnosti;
* Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasanjem na osnovu općeg, jednakog i
neposrednog prava glasa;pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu
toga prava lišeni na osnovu zakona;
* Borci narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti;
* Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao I pravo molbe i pritužbe svim organima državne
vlasti;
* Niko ne može biti osuđen bez predhodnog sudskog postupka.
